Prvi jutarnji koraci, odlazak na posao, penjanje uz stepenice, šetnja ili dugo stajanje — sve su to situacije u kojima stopala rade, a mi ih gotovo i ne primećujemo. O njima najčešće počnemo da razmišljamo tek kada nas nešto zaboli, kada cipela postane tesna ili kada običan korak više nije prijatan.
Ipak, stopalo nije samo površina na koju se oslanjamo. U njemu se na malom prostoru nalazi složen sistem kostiju, zglobova, mišića, tetiva i ligamenata. Zajedno omogućavaju da stojimo stabilno, prilagođavamo se podlozi i krećemo kroz život.
Čak 26 kostiju u jednom stopalu
Uobičajeni anatomski opis stopala obuhvata 26 kostiju. To znači da se u oba stopala nalazi 52 kosti — približno četvrtina svih kostiju odraslog čoveka.
Sedam kostiju čini zadnji i srednji deo stopala, pet dugih kostiju gradi njegov prednji deo, a čak 14 pripada prstima. Palac ima dve kosti, dok ostali prsti imaju po tri. Uz ovaj osnovni broj postoje i sitne sezamoidne kosti, poput onih ispod zgloba palca, koje pomažu radu tetiva i prenošenju opterećenja.
Sve ove kosti povezane su brojnim zglobovima koji omogućavaju da stopalo istovremeno bude čvrst oslonac i pokretljiva celina. Na ravnom trotoaru, neravnoj stazi ili pri podizanju na prste potrebni su različiti pokreti. Zdravo stopalo prilagođava im se gotovo neprimetno.
Šta se još nalazi ispod kože?
Kosti daju oblik stopalu, ali same ne mogu da nas pokrenu. Za to su potrebni mišići i tetive. Neki mišići nalaze se u samom stopalu i učestvuju u finim pokretima prstiju i stabilizaciji. Drugi polaze iz potkolenice, a njihove tetive dosežu do stopala.
Tetive povezuju mišiće sa kostima i prenose silu potrebnu za pokret. Najpoznatija među njima, Ahilova tetiva, povezuje mišiće lista sa petnom kosti i omogućava podizanje na prste i odgurivanje pri hodu.
Ligamenti povezuju kosti međusobno i održavaju stabilnost zglobova. Duž tabana pruža se plantarna fascija, snažna vezivna struktura koja pomaže održavanju svoda stopala.
Tu su i krvni sudovi koji hrane tkiva, nervi koji prenose osećaj dodira, pritiska i bola, kao i masni jastučić ispod pete koji ublažava opterećenje. Kada nas stopalo zaboli, uzrok zato ne mora uvek da bude u kosti ili zglobu.
Kako stopalo ublažava svaki korak?
Stopalo nije ravna, nepomična ploča. Njegovi svodovi, zajedno sa mišićima, ligamentima i fascijom, pomažu raspodeli opterećenja i prilagođavanju podlozi.
Tokom uobičajenog hoda oslonac se prenosi od pete, preko stopala, ka njegovom prednjem delu i prstima. Stopalo prihvata opterećenje, prilagođava se tlu, a zatim postaje dovoljno čvrsto da nas odgurne u sledeći korak.
U tom kratkom trenutku odvija se usklađen rad brojnih struktura. Zato promena pokretljivosti jednog zgloba, slabost mišića ili bol na maloj površini mogu da poremete način na koji hodamo.
Šta stopala podnose tokom godina?
Stopala nas nose kroz godine hodanja, rada, sporta i svakodnevnih obaveza. Opterećenje se razlikuje kod osobe koja veći deo dana sedi, nekoga ko radi stojeći i osobe koja redovno trči.
Dugo stajanje, naglo povećanje fizičke aktivnosti, promene telesne težine i obuća koja pritiska prste mogu dodatno da opterete pojedine delove stopala. Važno je i koliko vremena ostavljamo telu da se prilagodi i oporavi.
Tkiva imaju sposobnost prilagođavanja, ali ona nije neograničena. Kada opterećenje raste brže nego što telo može da ga podnese, mogu se pojaviti bol i povrede od preopterećenja.
To ne znači da stopala s godinama moraju da bole. Uporan bol ne treba prihvatati kao nešto što „ide uz godine“. On je razlog da se potraži uzrok i proceni šta treba promeniti.
Zašto povreda stopala može da promeni svaki korak?
Nezgodan korak, udarac ili doskok mogu da dovedu do istegnuća, povrede ligamenata, tetive ili preloma. Povreda može nastati i postepeno, bez jednog jasnog događaja. Primer su stres prelomi, sitna oštećenja kosti usled ponavljanog opterećenja.
Značaj povrede ne zavisi samo od toga koliko dramatično izgleda. Mala površina otoka ili bola ne govori pouzdano koja je struktura oštećena.
Kada nas stopalo boli, često nesvesno menjamo oslonac: hodamo po spoljašnjoj ivici, izbegavamo petu ili manje opterećujemo prednji deo stopala. Tako pokušavamo da zaštitimo bolno mesto, ali istovremeno menjamo raspodelu opterećenja.
Ne ostavlja svaka povreda trajne posledice. Ipak, odgovarajuća procena, lečenje i postepen povratak aktivnostima važni su da bi stopalo povratilo svoju funkciju.
Kada je vreme za pregled?
Bol koji traje, ponavlja se ili ograničava hod zaslužuje pregled. Isto važi za uporan otok, osećaj nestabilnosti, trnjenje ili promenu oblika stopala.
Posle povrede, nemogućnost oslanjanja na nogu, izražen bol, vidljiva deformacija ili otvorena rana zahtevaju brzu medicinsku procenu. Pregledom se utvrđuje šta je povređeno i da li su potrebni snimanje ili dodatna ispitivanja.
Cilj nije samo da bol prestane, već da se vrate siguran oslonac i normalno kretanje.
Nožni palac ima veliku ulogu
Iako zauzima mali deo stopala, palac ima važnu ulogu u osloncu i odgurivanju pri hodu. Njegov položaj i pokretljivost utiču na to kako se opterećenje prenosi kroz prednji deo stopala.
Kada palac počne da skreće ka ostalim prstima, a sa unutrašnje strane njegovog osnovnog zgloba postane primetno ispupčenje, može biti reč o hallux valgusu, poznatom kao čukalj.
Ova promena nije samo pitanje izgleda ili pronalaženja udobne obuće. Može da utiče na bol, oslonac i svakodnevno kretanje. Kako nastaje, zašto napreduje i koje mogućnosti lečenja postoje — tema je sledećeg bloga.